Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici - UVOD

• 
• 

 

Marija u Božjem planu spasenja i u životu Crkve

1. Po Presvetoj Djevici, Isus Krist je došao na svijet. Po njoj, također, treba kraljevati na svijetu.

Po svojoj poniznosti

2. Marija je živjela životom sasvim skromnim. Zato je Duh Sveti i Crkva nazivaju Alma Mater – Majka skromna i tajna. Njezina je poniznost bila tako duboka da je ništa na zemlji nije jače i trajnije privlačilo doli skrivati se samoj sebi i svakom stvoru kako bi bila poznata jedino Bogu.

3. Bog je uslišao njezine molitve kojima ga je molila da je sakrije, osiromaši i ponizi te ju je rado sakrio pogledu skoro svakog ljudskog stvorenja u njezinom začeću, u njezinom životu, u njezinim tajnama te njezinom uskrsnuću i uznesenju. Ni sami njezini roditelji nisu je poznavali. I anđeli su često pitali jedni druge: »Tko je ta?« Jer im ju je Svevišnji skrivao, ili ako im je i otkrio koju njezinu odliku, ipak im je neizmjerno više toga skrivao.

Po odredbi Presvetog Trojstva

4. Bog Otac je privolio da ona za svoga života ne učini nikakva čuda, bar takvo koje bi zadivilo svijet, premda joj je bio dao čudotvornu moć. Bog Sin je privolio da ona skoro ni ne otvori svojih usta, iako joj je bio saopćio svoju mudrost. Duh Sveti je privolio da njegovi apostoli i evanđelisti o njoj reknu sasvim malo, i to samo toliko koliko bijaše potrebno za upoznavanje Isusa Krista, premda je ona bila njegova vjerna zaručnica.

Zbog svoje posebne veličine

5. Marija je izvrsno remek-djelo Svevišnjega, koji je za se zadržao spoznaju o njoj i vlasništvo nad njom. Marija je divna Majka Sina, koji ju je drage volje ponizio i sakrio u njezinu životu, da pogoduje njezinoj poniznosti, dajući joj naziv žena¹ (Iv 2, 4; 19, 26) kao kakvoj tuđinki, iako ju je u svom srcu cijenio i ljubio više nego sve anđele i ljude. Marija je vjerna zaručnica Duha Svetoga i zapečaćeni studenac (usp. Pj 4, 12) kamo može ući samo on. Marija je svetište i počivalište Presvetoga Trojstva gdje se Bog nalazi na divniji i božanstveniji način negoli na ijednom mjestu svemira, ne izuzevši njegovo boravište nad kerubinima i serafi nima; niti je dopušteno ikomu stvoru, ne znam koliko on bio čist, unići tamo bez velike povlastice.

6. Izjavljujem sa svecima:² Božanska je Marija zemaljski raj novoga Adama, gdje se on utjelovio po Duhu Svetom, da tu učini nečuvena čudesa. Ona je veliki divni Božji svijet gdje ima neizrecivih ljepota i bogatstava. Ona je Veličanstvo Svevišnjega gdje je on sakrio kao u svome krilu, svoga jedinoga Sina i s njime sve što ima najodličnijega i najdragocjenijega. Oh! Oh! Koliko li je ovaj svemogući Bog učinio velikih i otajstvenih stvari u ovom divnom stvoru, tako da je i ona sama u svoj svojoj dubokoj poniznosti, prisiljena izjaviti: Velike mi stvari učini Svesilni (Lk 1, 49).

7. Sveci su izrekli čudesne stvari o ovom svetom Božjem gradu. Nisu nikada bili rječitiji i zadovoljniji, kako sami priznaju, nego kad su govorili o Mariji.³ Još kliču da se ne može pogledom dohvatiti visina njezinih zasluga koje je ona uzdigla sve do božanskoga prijestolja,⁴ da se ne može izmjeriti širina njezine ljubavi koju je ona rasprostranila dalje od zemlje, da se ne može pojmiti veličina njezine moći, koju vrši i nad samim Bogom; i napokon, da se ne može doseći dno dubine njezine poniznosti i svih njezinih kreposti i zasluga, tom pravom bezdanu. O nedokučive visine! O neizrecive širine! O neizmjerne veličine! O nedosežna bezdana!

8. Svakog dana, od jednoga kraja zemlje do drugoga, u najvišoj visini nebesa, u najdubljoj dubini bezdana, sve naviješta, sve objavljuje divnu Mariju. Devet anđeoskih korova, ljudi svakog spola, dobi, položaja, vjere, dobri i zli, pa i sami đavli, svatko mora, milom ili silom, priznati istinu i nazvati je blaženom. Svi anđeli na nebesima, po riječima sv. Bonaventure, neprestano joj kliču: »Sveta, sveta, sveta Marijo, Bogorodice i Djevice«⁵ – upravljaju joj svaki dan milijune i milijune puta anđeoski pozdrav: Zdravo Marijo, padajući pred njom i moleći u nje milost da ih počasti kojom svojom zapovijedi. Sam sv. Mihael, kako to veli 1 Iv 2, 4; 19, 26. Ni u grčkoj ni u rabinskoj literaturi sin ne zove majku ženom. Isus se time distancira od svoje majke jer u svom mesijanskom poslanju zavisi samo od Oca, ali u isto vrijeme ukazuje na Marijinu ulogu žene (Post 3, 15), koja sudjeluje u otajstvu Otkupljenja kao majka vjernika (Iv 16, 21; 19, 26).

9. Puna je sva zemlja slave njezine, (usp. Iz 6, 3) osobito među kršćanima, gdje je mnoga kraljevstva, pokrajine, biskupije i gradovi uzimaju za pokroviteljicu i zaštitnicu. Mnoge katedrale posvećene su Bogu pod njezinim imenom. Nema crkve bez oltara u njezinu čast. Nema predjela ni pokrajine bez neke od njezinih čudotvornih slika pred kojima ljudi ozdravljaju od svih vrsta zala i dobivaju siako dobro. A koliko li je bratovština i kongregacija ustanovljenih u njezinu čast! Koliko li je redova pod njezinim imenom i njezinom zaštitom! Koliko li je subraće i sestara u tolikim bratovštinama, koliko li redovnika i redovnica u tolikim redovima, koji objavljuju njezinu hvalu i navješćuju njezino milosrđe! Nema ni malog djeteta koje je ne hvali, tepajući: Zdravo Marijo. Nema uopće grješnika, koji ma koliko otvrdnuo, nema u sebi koju iskru pouzdanja u nju. Nema, dapače, ni đavla u paklu koji je ne poštuje bojeći je se.

Marija još nije dovoljno poznata

10. Zato zaista treba reći sa svecima: »O Mariji nikad dosta.« Marija još nije dosta bila hvaljena, uzvisivana, čašćena, ljubljena i služena. Ona je zaslužila da je još više hvalimo, štujemo, ljubimo i služimo.

11. Stoga trebamo reći s Duhom Svetim: Sva je slava Kraljeve kćeri iznutra kao da sva izvanjska slava, koju joj natječući se iskazuje nebo i zemlja, nije ništa prema onoj slavi koju joj Gospodin udjeljuje u njezinoj unutarnjosti, a koju sićušni stvorovi ne poznaju jer ne mogu proniknuti Kraljevu tajnu nad tajnama.

12. Stoga trebamo kliknuti s Apostolom: Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudsko srce nije osjetilo (1 Kor 2, 9) ljepote, veličine i odlike Marije, tog čuda nad čudesima u redu milosti, naravi i slave. »Ako želite shvatiti Majku – veli neki svetac – shvatite Sina jer je ona dostojna Majka Božja: ovdje neka zamulne svaki jezik.«⁶

13. Moje mi je srce diktiralo sve što, evo, napisah s osobitom radošću, da pokažem kako je božanska Marija bila nepoznata do sada i kako je to jedan od uzroka zašto Isus Krist nije poznat koliko bi trebao. Ako, dakle, poznavanje Isusa Krista i njegovo kraljevstvo ima doći na svijet, a sigurno ima, to će se sigurno zbiti kao nužna posljedica poznavanja i kraljevanja Presvete Djevice Marije, koja je prvi put svijetu donijela Isusa Krista, a po kojoj će se on drugi put proslaviti.